Ima proleće tu magiju koja nam je preko potrebna nakon tmurne, duge i mučne zime.
Ta moć koja nas preko noći pokrene ne može da se meri ni sa čim drugim. Nažalost, ne može da sakrije ono što smo „pokupili“ tokom zimskog sna, kada nam je fizička aktivnost bila misaona imenica, ali može da nas motiviše da se otarasimo onoga što je izležavanje tokom zime donelo na stomaku i bokovima.
Svi ljudi koje srećemo ovih dana na ulici su nam nekako lepši, imamo elana i energije za sve pa i da se ponovo zaljubimo…
Međutim, mart je najkritičniji mesec po emocije. Oslobađamo se starih stvari, uzimamo nove, a često nam se bude sećanja na one stvari u kojima smo bili mirni i ušuškani.
Bez uvijanja i iskreno: koliko puta ste pomislili u poslednje vreme o bivšima sa kojima vam je uprkos svemu bilo lepo? Koliko god da je trajalo i kako god da ste to nazivali – postojalo je i bilo je lepo.
Ti trenuci koji nas vraćaju u ono što je bilo lepo i što nam je prijalo znaju i te kako da budu opasni po nas ukoliko ih ne ukrotimo na vreme. Prvo izazovu potrebu da ponovo osetimo to što smo osećali tada, a isto nas navodi da posegnemo za fotografijama, porukama, pesmama… cela ova situacija može da kulminira novom sms porukom, u krajnjem slučaju pozivom.
Nemojte da vas bilo šta koči, čak ni razlog zbog kojeg je sve prekinuto. Neka proleće i ta poletna energija nadjačaju razlog zbog kojeg ste raskinuli ili prekinuli kontakt sa nekom osobom, i bez trunke kajanja, procenjivanja situacije i pitanja šta ako… pozovite ga.
Kako bih vam verodostojnije opisao osećaj koji se budi u tim trenucima, učinio sam upravo ono što smatram da bi, bez obzira na sve, trebalo da uradi svako ko bar na trenutak ima osećaj da mu neko iz prošlosti nedostaje.
Nije bilo jednostavno sastaviti poruku koja vam je zapravo ventil kojim pokušavate da se otarasite sećanja i baš ta ista poruka treba da bude jako jednostavna, treba da sadrži samo jednu reč koja može da dešifruje osećanja i stavi do znanja da li ih vredi pratiti ili ih ostaviti zauvek tamo gde im je mesto.
Povratna reakcija uglavnom zavisi od naše lične namere, a osmeh koji mi je izazvala njegova ubio je sve demone u mojoj glavi koji su svremena na vreme umeli da poseju po neko zrno pesimizma.
Ne volim kada čujem ljude koji su ogorčeni na periode provedene sa određenim osobama, ne volim frazu „da su dobri ne bi bili bivši“. Verujem da ako se dobro podgreje i ponovo začini, stara čorba može i te kako biti ukusna.